Zemljovid - Černigov (Chernihiv)

Černigov, u nekim novijim izvorima Černigiv (ukr.: Чернігів / Černjihiv, ruski: Чернигов, njem. Tschernihiw, polj.: Czernihów, bjelorus.: Чарнігаў) je grad u sjevernoj Ukrajini središte Černigovske oblasti. Černigov spada među najstarije autohtone ukrajinske gradove, inače treće po važnosti trgovačko i političko središte srednjovjekovne države Kijevske Rusi. U 17. stoljeću grad Černigov u sklopu Ukrajinskog Hetmanata postaje jedno od većih kulturno-prosvjetnih središta Europe.

Grad Černigov danas predstavlja zanimljivu turističku lokaciju u kojoj se pronalaze kazališta, muzeji i srednjovjekovni spomenici kulture. Posebno su zanimljive srednjovjekovne slavenske crkve i manastiri. Grad se nešto jače počeo industrijski razvijati nakon Drugog svjetskog rata, u njemu se pronalaze industrijski kompleksi za obradu kemijskih sredstava, drva, zatim izradu građevinskog materijala, hrane, i obradu električne energije.

Na prostorima grada Černigova pronalaze se arheološki tragovi raznih euroazijskih kultura prisutnih prije dolaska starih Slavena. Bilježe se tragovi naroda Hazara i Kagana. Kulturno i političko središte postaje tek za vrijeme ukrajinskog plemena Siverjana koji u 10. stoljeću među prvima prihvaćaju nadležnost Kijeva i ulaze u sastav Kijevske Rusi.

U očuvanim povijesnim zapisima, Černigov se prvi put spominje u Rus'-bizantskom ugovoru iz 907. godine (kao Черниговъ), ali prema arheološkim iskopinama grad je postojao i u 9. stoljeću. Na prostoru Černigova nalazi se i Crna Mongila, jedno od najvećih i najstarijih kraljevskih pogrebnih svetišta u istočnoj Europi, inače pronađeno i otkopano još u 19. stoljeću. Arheološke iskopine upućuju da je Černigov predstavljao jednoj od najvažnijih srednjovjekovnih središta u istočnoj Europi.

Grad Černigov od 11. do 13. stoljeća je predstavljao središte Černigovske Kneževine i središte prostora poznatog kao Siverjanščina koje se prostiralo od grada Černigova pa sve do grada Moskve u današnjoj Rusiji. U 11. stoljeću osnovana je i Černigovska biskupija koja je obuhvatila velike prostore današnje zapadne Rusije. Nakon napada Mongola sredinom 13. stoljeća, Černigov gubi na svojoj političkoj važnosti i uskoro dolazi pod vlast Velike kneževine Litve.

U 17. stoljeću nakon ustanka Zaporoških kozaka, grad se kao i cijela regija kulturno i politički revitalizira. Otvaraju se mnoge prosvjetne institucije i u njemu borave mnogi ukrajinski plemići koji usko surađuju s dvorom Moskve u sklopu Ruskog Carstva. Posebno se tada ističe černigovski nadbiskup Lazar Baranovič, arhimadrit Ioanikij Galjatovskij, arhiđakon Antonij Radivilovskij i drugi.

Ukrajinski intelektualci novonastale Černigovske gubernije u sljedćem razdoblju nesebično pridonose razvoju Ruskog Carstva, i Černigov u 18. stoljeću postaje jedno od najjačih kulturnih i prosvjetnih središta.